Perseverance

Eto mene opet, malo sam došao pisuckati par misli koje mi se motaju po glavi... Vrijeme prolazi, tic-tac-tic-tac proletilo ljeto i sad se polako bliži trenutak razdvajanja sa ljudima koji su ti značili više no itko drugi. In our life we choose our path and it's our duty to do our best to come to it's end but as they say, big victories mean big sacrifices. Ja se razdvajam, in particular, od dvoje ljudi sa kojima sam odrastao i koji su mi kao dva brata. Znam da ćemo ostati uvijek povezani i u kontaktu jer se 12god prijateljstva ne bacaju samo tako, oni ce ostati zauvijek u mome životu ali će mi faliti u svakodnevnici, sve te pizdarije koje smo radili, partije biljara uz dubokoumne razgovore i da ne nabrajam dalje... :D Anyways, neznam zašto sad pišem ovo, i tako sve te stvari su za očekivati i nije ništa izvanredno ali eto, doslo mi je da to napišem i u duhu svoje impulzivne naravi sam samo sjeo i istresao sve pa di puklo da puklo... :) One more thing, ...but when you're through with life and all hope is lost hold out your hands 'cause friends will be friends - right 'till the end... Ae persevere. Bok.

People tend to haunt their dreams, a life without a dream is empty, who doesn't have his illusions is a stranger, said Camus, Martin Luther said: "I have a dream", I say "I had a dream"... I tried to reach it and fulfill it but no mather how hard we try and persevere some things will always be out of our reach, like the horizon, you can swim as fast as you can but it always stays there... Far from you, as if you haven't swam at all...
Svejedno hvala svima koji su bili uz mene i podrzali me, prije i poslije svega. Hvala.

Tic-tac,tic-tac,tic-tac,tic-tac, vrijeme otkucava, jebeni prijemni mi je svaki trenutak sve blizi... Sorry sto sam tako malo paranoican ali jevebu mater,polako je 11 (a nakon toga 12) sve blizi i trema raste... Tu sam u Zg sam, cura otisla u Englesku na putovanje(FALI MI!!), frendovi imaju posla i sto sranja u Puli pa i nije da se stignu javiti (ne krivim vas) tako da ono... I will survuve. Ovdje imam bratica i ujaka, da, ali oni koji me poznaju znaju kako je meni podrska frendova nesto jako vazno ali znam da ce se na kraju dva debila javiti dan prije and wish me good luck. Anyways, da sad ne duzim sa svojim agonijama i kazem nesto sto vec neko vrijeme nosim u sebi. Tu sam sam, nije mi lako, ali imam u biljeznici sa priprema jednu sliku sa maturalne sa moja dva debila i svaki put kad mi je tesko pogledam ju i nadem snage da idem dalje jer znam koliko oni vjeruju u mene, nakon obitelji, naravno, njihova mi je podrska nesto najvaznije i ta slika mi daje snage da guram dalje i da nadem povjerenja u sebe kad mi se cini da sve propada, zato molim vas, neke stvari mi nemojte raditi, pogotovo iza leda, ako netko ide krsiti obecanje to se prije kaze, what goes around comes around, sta netko napravi jednom opet ce, kazu, dvaput je ja mislim dosta, next time barem prije reci, ako vec radis tako nesto, kad sjebes barem reci. No mather what znajte da ste mi najveca podrska, iako se bas ne javljate,(znam da imate tamo posla i to) i da vam slijepo vjerujem, so don't betray that. Ajde uzivajte. Se cujemo. Persevere. Bok.

People come, people go. You are the one that stays.
Than you realize you're alone.

Problemi dolaze uvijek kad nebi trebalo, to nije nista novo, tu se nemoze nis. Problemi su dio naseg zivota, katkad su veci a druge pute manji ali kakvi god da bili na nama je da se suocimo sa njima i rijesimo ih a ne da da bjezimo od njih i da se skrivamo. Kad teska vremena dodju treba skupit snage za suocit se sa njima, znacilo to sjediti i cekati ili boriti se i dalje ali bijeg ne vodi nikamo. You can run but you can't hide, remember it. Ima jedna meni draga osoba koja je sad u sranjima, ne predaj se, proci ce i to. Barem ne pada kisa... :) Persevere.

This message will be written in english for some reasons known only to me... Strange things happen in our lives, people come, others go, but there are some people that mean to you something and whatever happens they stay in your life to help you move on. Well, today I started to understand that maybe I misunderstood some of these things, it came already to me once that perhaps things aren't as I see them, but I put them aside and went on. The last few days I came to realize that it's pointless acting blind and avoiding seeing some things. I ask myself frequently "And what if I am wrong?", even now, while I'm writing these lines this question rings in my head making me think if perhaps I am wrong. Maybe I am wrong, who knows, but although it makes me think about twelwe years that I lived with some people thinking of how they ment to me but then you watch again behind your back, you take a glimpse of your past and realize of how foolish you were all this time... You were the one to run along, play the other's game... For over a decade I tried to make some people take me as they took others, from time to time I managed to do it, but then again: "Is it worth of it?". Sorry if I bothered you for all this time, I will manage to slow down and let you live. I was just being myself, if some people don't like ot there is nothing to do but move ahead and let the ship sink, there is nothing to do about it. Things happen, people come and go, but there is one thing that (for me) lives forever, memories... My memories will last, because i tied my life to some people that meant all to me, more than they will never imagine, and for that all our stories will always stay with me as something that will never happen again,something most precious that i have... Now you feel free to make your stories cause my role in this play is ending, he found out that it appears he acted in the wrong play, hopefully he will find a new play... One day... Persevere.
"Some of us.... 'cause friends will be friends right 'till the end" a lyric says, make sure you live by that because that's the way real friendships last, your friendship surely will.

Eto me opet, neki su ljudi saznali da imam ovaj blog,i tako došli u moji svijet(koji su i tako već poznavali). Welcome to the world's most known circus, my life.(non sarcasitc) Život je putovanje, putujemo kroz njega sami ili sa nekime uz nas, svatko bira za sebe, trenutačno ja imam sreću da putujem kroz njega sa osobom koju volim (uz naravno moja dva imbecila koje nikako da skinem s kurca:)) ali kao svako putovanje često se spotakneš o neku malu prepreku, ali uglavnom nastaviš dalje. Mene je jučer spopala "prepreka"; ja sam onaj koji uvijek govori kako veza nemože dalje ako na njenim temeljima nema iskrenosti i povjerenja. Devet mjeseci se trudim da bude tako sa moje strane, i moja cura isto, valjda, mislim, vjerujem da je tako ali mi u glavi odzvanja jedna izreka: "Pa neznaš ti puno toga"... To je ok ali kad mi to kaže netko nakon što devet mjeseci dijelim sve sa tom osobom malo se zapitaš - "Možda sam ja onaj naivan koji misli da se u vezi treba uvijek sve - u nekim mjerama - dijelit" možda moja mjera je kriva, tko zna, možda su ja mijerim u inchevima a ona u cm a da to neznamo a mislimo da koristimo istu mjeru... Ali opet, možda sam ja onaj koji gleda na sve na krivi način, neznam... Kao za inat stvar koja me zadnjih par dana muči je to da mi je netko rekao da smo se udaljili... Sam sam si obećao da ću se truditi da stvari odu na bolje, a da sad ja nešto pitam - kako da se zbližimo kad me netko očito drži vani iz svoga života? Ja neznam, natječaj za prijedloge je otvoren... Oni koji me poznaju znaju da nisam osoba koja želi zabadat nos u tuđe poslove, daleko od toga, ali ipak neke bi se stvari trebale reci spontano... Anyways, perhaps I am the one who is wrong? Who can tell... Persevere.

Sono storie facili
Come quelle che
Ti raccontavano da piccolo e tu credevi vere
Come e' stato facile
Restare fermo immobile
Chiudendo gli occhi e rinunciando a vedere

E da, erano bei tempi quelli... Pero' la vita ci fa aprire gli occhi e capire che le storie vere sono tutto fuorche' quelle che ascoltavamo da bambini... Life goes on.

sorry zbog mnogih gresaka i rijeci koje mozda tu i tamo nemaju smilsla ali ova sam 2 posta samo tresao "na papir"... nemojte mi zamjerati.

James Blunt - Goodbye My Lover

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.



Nickelback - Far away


This time, This place
Misused, Mistakes
Too long, Too late
Who was I to make you wait
Just one chance
Just one breath
Just in case there's just one left
'Cause you know,
you know, you know

[CHORUS]
That I love you
I have loved you all along
And I miss you
Been far away for far too long
I keep dreaming you'll be with me
and you'll never go
Stop breathing if
I don't see you anymore

On my knees, I'll ask
Last chance for one last dance
'Cause with you, I'd withstand
All of hell to hold your hand
I'd give it all
I'd give for us
Give anything but I won't give up
'Cause you know,
you know, you know

[CHORUS]

So far away
Been far away for far too long
So far away
Been far away for far too long
But you know, you know, you know

I wanted
I wanted you to stay
'Cause I needed
I need to hear you say
That I love you
I have loved you all along
And I forgive you
For being away for far too long
So keep breathing
'Cause I'm not leaving you anymore
Believe it
Hold on to me and, never let me go
Keep breathing
'Cause I'm not leaving you anymore
Believe it
Hold on to me and, never let me go
Keep breathing
Hold on to me and, never let me go
Keep breathing
Hold on to me and, never let me go


Veceras vec kad sam poceo bi si htio skinuti sa duse neke stvarikoje me muce, sa ovim sam rijecim otvorio ovaj post, kao sto vec neki znaju te dvije pjesme su me udesile jedna za drugom dok sam slusao jednom televiziju, i eto, u njima sam prepoznao sebe i situaciju u kojoj se nalazim, odnosno cu se nalaziti mozda jednog dana... Imam curu koju volim, skupa smo 8mj i nema razloga sda to ne potraje i dalje, osim to sto ja idem studirati a ona ima jos 2god do faksa, idem u zg, na 3 sata odavdje, dolazit cu u pulu 2 puta mjesecno, i trudit se da ta veza opstane, nebibili ni prvi ni zadnji, i ajde, kazimo da je ona pristala, ali nakon sto mi je neko vrijeme govorila kako je skepticna prema tome nezelim da ostanemo skupa jer ja to zelim, u vezi nas je dvoje... Bas si mislim, idem u zg, sta dobijam? Gubim sve, izmedu Trsta i Udina cu izgubiti dvoje ljudi koji su samnom pisali moju zivotnu pricu a u Puli curu koja mi znaci vise negoli ce mi itko ikad znaciti, ona niti nezna koliko mi znaci, zna da sam jako vezan za nju, ali posto ona ovo vjerojatno nece nikad procitati mogu slobodnoc rec da ja u njoj vidim curu svog zivota, pretjerano je, znam, ali tako su mi govorili kad sam govorio da ju volim nakon samo mj dana veze i eto ga, ali jebiga, sta cu se nadati i osjecati necemu sto gubim, sto mi klizi iz ruku a to nemozes zauistaviti, onaj ocajan osjecaj kad si bespomocan, kad da mozes bis prevrnuo svijet ali opet iz glupog razloga nemozes, i sva ta volja ti sluzi samo da ti pojaca bijes koji osjecas zbog nemoci... To je osjecaj koji u meni lezi vec duze vrijeme i jede me, jer nemogu nis... Eto objasnjenja zbog mojih mnogih hirova i bijesova, nije mi lako nositi to u sebi... Sorry svima ako sam vas ikad povrijedio bilo kako zbog moje impulzivnosti, oni koji me stvarno poznaju ce me shvatiti ako ponekad tako zajebem i znati ce koliko mi je zao nakon sto zajebem... Hvala...

rekao sam vam, pisat cu kad budem opet imao sranja, kad mi to dodje, i eto ga, sranja nikad ne kasene, dodu redovno i bez pardona. Vec par dana se radujem cinjenici da cu pocet ici na tecaj gitare nakon sto sam prije 4 god odustao. Odlucio sam kao uloziti u gitaru, truditi se biti bolji, radit sa profesorom ali ne, sve bi to bilo pre lijepo. Dosao ja danas na probu pun volje za radom i sviranjem ali jebiga, ocito nisam ja za to, trudis se, dajes sve od sebe ali neide, nemoze i nemoze i jednostavno opravdano svima pukne kurac, jer kad si usporen drugima to smeta, kako god okrenes, i tako treba bit, i u tom slucaju treba shvatit kad je dosla granica odustajanja, kad sve to vise nema smisla. Bas sam si danas mislio, pa jebiga, bilo bi im lakse bez mene, pa ima masu boljih od mene, svima ce biti lakse. Sorry svima sto sam takav i sto postojim, trudit cu se da svima smetam sto manje, ne krivim vas, ja sam debil.
Ali sve bi bilo prelako da bude tako, vec neko vrijeme mi se ne desava nis drugo osim razocaranja u samom sebi, gitara, upornost, sve su to moja razocaranja, ali evo, od danas sluzbeno listi dodajemo jos jedno, ocito sam uz sve i posesivan, sorry svima, valjda sam takav da nemam mjeru za kad treba stati, gledam oko sebe i shvacam kako valjda gusim svih oko sebe, najmanja glupost u svezi toga me razdrazi, imam curu kao sto svi znate vec 8mj, i super mi je, tako nesto u zivotu nisam dozivio, ta veza je nesto sto nezelim izgubiti, ali eto, moja posesivnost ocito mi pomaze da ju unistim, cesto moja cura kaze najnormalnije fraze ali ja cim u njima cujem najmanju notu koja mi iz nekog bilo kojeg razloga ne valja, njoj ne kazem niasta jer ju nezelim opterecivati mojim glupostima, ali mi smeta, i mislim da samo zato sto mi smeta sam posesivan, i tesko mi je snositi se sa time, trudim se, i uvijek cu, za tu vezu dajem asve od sebe, i uvijek cu, obecajem pred samim bogom da cu tu vezu drzat ali u meni odzvanjaju rijeci : "Why am I a victim to myself?" - nitko nema veze sa tim, to je moja stvar, nitko nije kriv sto se tako osjecam i nitko me nemoze izvuci, samo ja. Sto da kazem... Here we go again motherfuckers, bilo je razdoblje (unutarnjeg) mira, i sad je opet vrijeme za rat...ž

P.S. Hvala svima na postu kad sam rekao da odlazim, netrebate mi inace pisati, shvatio sam da ljudi kojima je stalo to citaju, i to mi je dosta. Tnx to my "roots", vi ste mi jedini u zivotu sa kojima sam prozivio sve, stagod da bilo nas trojica to mozemo prbrodit, i takva podrska je nesto sto mi samo vi mozete pruzati. Tnx.